уторак, 27. мај 2014.

A little slice of Paradise- Serbia

There is one perfect feeling when you do something completely unplanned . This trip is just such a spontaneous and memorable. I woke up , the girl and I were having coffee and discuss what we could do. We had some money in stock, we can get to town for a drink . We sat in the car and instead of going to town, we ended up on the highway . And the more we go haven`t stopped . We go drum stream and there is no return . We pass mile after mile , and still do not know where we are going. Look at the road map , which was located in the glove box and decide .

On the hundredth kilometers from Belgrade getting off the highway ( Markovac ) , and move towards Svilajnac. We stop in for coffee , and continue to Despotovac . We arrive in the city of Despot Stefan , on all sides there are parked cars . Barely pass through the center and continue on. At the crossroads is a panel indicates twice , right by the monastery Manasija , right under the waterfall Lisine . Continue straight . To Manasija ride for about five minutes . In front of us appeared from nowhere massive walls that surround this beautiful monastery .

In the church was already a group of tourists whoes guide giving historical data .  I come to the coffin with the body of Despot Stefan, really is an amazing feeling to stand next to my favorite historical figures . We leave the church and climb the stairs to the tower Despot . At the top is a Russian photographer who has some explaining . Hardly were communicating , photographing us and leave. We leave Manasija .

We return to Despotovac and arriving to the intersection with a sign . We turn to Lisine. Greeted by a very unpleasant surprise . The road leading up to Lisine , for 18 km long , is pretty bad . I can barely move , hit into each hole on the road . Finally we get to the better part of the road . We pass several villages and arrive in Strmosten . We're close. All the time we hear the murmur of water , and finally in front of us appears river Resava addressed. We're here.

We stop at the parking lot in front of the restaurant Đula. Entrance to the restaurant where we were welcomed by an amazing man , waiter Zoran Filipovic , aka Filip . After half an hour , and a couple of beers , we realize that we have gained a new friend . We're not done , we have to continue . We sit in the car and stopping in the parking lot of the restaurant Vodopad. We pass through the estate,  is full of ducks and peacocks . Moving on to the waterfall . Is something like this really is in Serbia ? We look at this thing under state protection , and we can not believe . We make a few photos and move on.



We cross over a wooden bridge and into the courtyard restaurant Lisinski raj . Neša comes to us and asks us what we want to order . The selection is great , takes two Jagodinsko beer . I have not drank Jagodinsko beer for a long time, I was thrilled . We decided to spend the night here . We're going to wander around. We sit in the car and come to the restaurant Žubor vrela. The first thing we saw were fish farms. Say hello to the waiter , Milan , and he takes us to the pond . There was an landlady . We asked her if she knew about how many the fish are in the pond ? In this is about 6 000, and the other has exactly 4 000. How do you know that there are exactly 4000 ? I personally counted each :)



We enjoy the murmur of water, and realize that is the end of the day . We go to check if our room was ready . We're having another drink and go to sleep . Neša tells us that  we'll be all night alone on the farm . Lie down for about ten o`clock . We wake up early in the morning . Exit to the terrace . All around me, heard only the murmur of water . I looked into the water and enjoy it. Looked down , by my feet lay a lizard. When he noticed my presence , get in a pot with flowers . What a great start to the day . Waiting for the staff to arrive. Good morning , how did you sleep?






They bring us coffee , a quince and honey wine . Served us breakfast . On the spit turning the lamb . Neša tells us that it is reserved , but that would leave us a pound . We go for a walk and reach a source of great springs . It's beautiful . Water flows from the huge rocks , unique scenery .










Time flies . We are comming back for lunch . Lamb is smoking. We order a couple of beers . What a feeling. We go to meet with Philip and Milan , and the day is at an end. We return to Lisinski raj , it's time to hit the road .




Say goodbye to everybody , count to come back in a few weeks. The head is full of impressions . We talk and happy returning to Belgrade . This is one of the most beautiful experiences of my life . We went for a drink , and we arrived in " Paradise " .
Postoji onaj savršen osećaj kada nešto uradite potpuno neplanirano. Ovo putovanje je baš takvo,  spontano i nezaboravno. Probudio sam se, devojka i ja smo pili kafu i razgovarali šta bi smo mogli da radimo. Imali smo neke pare u šteku, možemo do grada na piće. Seli smo u kola i umesto da odemo do grada, završili smo na auto-putu. I više se nismo zaustavljali. Prolazimo Bubanj potok i više nema povratka. Prolazimo kilometar za kilometrom, a i dalje ne znamo gde smo krenuli. Pogledamo auto-kartu koja se nalazila u pregradi i odlučujemo. 

Na stotom kilometru od Beograda silazimo sa auto-puta ( Markovac ), i krećemo ka Svilajncu. Stajemo u gradu da popijemo kafu. Nastavljamo ka Despotovcu. Stižemo u grad despota Stefana, sa svih strana nalaze se parkirani automobili. Jedva prolazimo kroz centar i nastavljamo dalje. Na raskrsnici nas tabla upućuje  na dva puta, pravo prema manastiru Manasija, desno prema vodopadu Lisine. Nastavljamo pravo. Do Manasije se vozimo nekih pet minuta. Ispred nas se niotkuda pojavljuju masivne zidine koje okružuju ovaj predivan manastir. 
U crkvi se već nalazila grupa turista kojima je vodič davao istorijske podatke. Odnekud se začu glas, zabranjeno fotografisanje u manastiru. Dolazim do sarkofaga sa telom despota Stefana, zaista je neverovatan osećaj stajati pored  meni omiljene istorijske ličnosti. Izlazimo iz crkve i penjemo se stepeništem na Despotovoj kuli. Na vrhu se nalazi jedan ruski fotograf, koji nam nešto objašnjava. Jedva se sporazumevamo, fotografiše nas i odlazi. Napuštamo Manasiju. 

Vraćamo se ka Despotovcu i stžemo do raskrsnice sa tablom. Skrećemo ka Lisinama. Dočekuje nas vrlo neprijatno iznenađenje. Put koji vodi do Lisina, inače dug 18 km, je poprilično loš. Jedva se krećemo, udaramo u svaku rupu na putu. Napokon stižemo do boljeg dela puta. Prolazimo kraj nekoliko sela i stižemo u Strmosten. Blizu smo. Sve vreme čujemo žubor vode, i najzad, ispred nas se pojavljuje reka Resava. Stigli smo.

Stajemo na parking ispred restorana Đula. Ulazimo u restoran u kome nas dočekuje neverovatan čovek. To je konobar Zoran Filipović, zvani Filip. Posle pola sata i par popijenih piva, shvatamo da smo stekli novog prijatelja. Nismo završili,moramo dalje. Sedamo u kola i stajemo na parking kod restorana Vodopad. Prolazimo kroz imanje prepuno pataka i paunova. Nastavljamo ka vodopadu. Zar se ovako nešto zaista nalazi u Srbiji? Posmatramo ovo čudo pod zaštitom države, i ne možemo da verujemo. Pravimo par fotografija i nastavljamo dalje. 

Prelazimo preko drvenog mostića i ulazimo u dvorište restorana Lisinski raj. Do nas dolazi Neša i pita nas šta želimo da poručimo. Izbor je veliki, uzimamo dva Jagodinska piva. Odavno nisam pio Jagodinsko pivo, oduševio sam se. Odlučujemo se da prenoćimo ovde. Idemo da lutamo pa ćemo se vratiti. Sedamo u kola i stižemo do restorana Žubor vrela. Prvo što smo ugledali su ribnjaci u kojima se gaji pastrmka. Upoznajemo se sa konobarom Milanom, i on nas odvodi do ribnjaka. Tamo se nalazila gazdarica. Pitamo je da li zna koliko otprilike ribe ima u ribnjaku? U ovom ima oko 6 000, a u drugom ima tačno 4 000. Kako znate da ima tačno 4 000 ? Lično sam brojala svaku :)


Uživamo u žuboru vode. Ubrzo shvatamo da je dan pri kraju. Odlazimo da proverimo da li nam je pripremljena soba. Pijemo još jedno piće i odlazimo da spavamo. Neša nam kaže da svi u devet odlaze i da ćemo celu noć biti sami na imanju. Ležemo oko deset sati. Budimo se rano ujutru. Izlazim na terasu. Svuda oko mene čuje se samo žubor vode. Gledam u vodu i uživam. Spuštam pogled, kraj moje noge ležao je gušter. Kada je primetio moje prisustvo, beži u saksiju sa cvećem. Kakav sjajan početak dana. Silazimo i čekamo da osoblje pristigne. Dobro jutro, kako ste spavali?



Donose nam kafu, jednu dunjevaču i medovaču. Poslužuju nam doručak. Na ražnju se okreće jagnje. Neša nam kaže da je ono rezervisano, ali da će nam ostaviti pola kilograma. Odlazimo u šetnju. Stižemo do izvora Velikog Vrela. Prelepo je. Voda izvire iz ogromnih stena, jedinstven prizor. 





Vreme leti. Vraćamo se na ručak. Jagnjetina se puši. Naručujemo nekoliko piva. Kakva uživancija. Odlazimo da se vidimo sa Filipom i Milanom, i dan je već pri kraju. Vraćamo se do Lisinskog raja, vreme je da krenemo na put. 

Pozdravljamo se sa svima, racunajte da cemo se vratiti za nekoliko nedelja. Glava je puna utisaka. Razgovaramo i srećni se vraćamo u Beograd. Ovo je jedno od najlepših iskustava u mom životu. Krenuli smo na jedno piće, a stigli smo u "raj".